POMERANJE UDESNO

POMERANJE UDESNO

Autor: Goran Stojičić

RawDodirivali su se stalno. U svakoj prilici. Dok su pili jutarnju kafu, šetali ulicama, ručali, razgovarali, sedeli sa prijateljima, posebno u mraku... Prsti. Prsti su se tako voleli. Njihova potreba za onim drugim bila je veća od samog vođenja ljubavi njih dvoje. Jagodice bi se prvo spojile. Svaka od njih bi našla svoju odgovarajuću. Otisci opipavali dok sve linije nisu legle na one druge. U potpunosti su se poklapale. Kao u ogledalu. Kroz te, jedva vidljive brazde, izmešali bi nevidljivu nežnost i, nakon jagodičenja, njegovi prsti bi se brzinom čija je sporost takva da su pokreti bili jedva primetni, spustili ka dlanu, opipavajući svoje mesto u njenoj liniji života dodirujući i onaj period u kojem se nisu poznavali. Onda bi se dlanovi spojili, a gornji delovi prstiju klizili naviše da se ponovo nađu sa svojim istoimenim ljubavima. U tom spajanju kȏža, izjednačila bi se temperatura tela (njena je uvek bila nešto niža) jer bi joj on uvek preneo višak svoje toplote, zagrejan i čuvan za ovakve prilike. Njene bi se jagodice potom spustile u unutrašnjost njegovih šaka tražeći svoj prostor koji je anatomski bio razvijen samo za njih. Ispitivale su ga kao da su tu prvi put, zadržavajući se u toj praznini dok ih njegovi prsti ne bi poklopili i blago stegli. To bi potrajalo sve dok ona ne bi odlučila da se „oslobodi”, spoji dlanove ponovo, i noktima (crvene boje, koju je on mogao da vidi i u mraku) napravi prolaz između njegovih pet mišića, koje je prethodno razmaknuo čekajući da se to desi. Ukršteni, meškoljili su se jedni pored drugih, razgovarajući svojim jagodičnim jezikom. „Evo nas”, svih deset bi u glas prvo reklo, a onda bi šaputali toliko tiho, da su se jedva čuli. Palčevi bi se potom izvili tražeći svoja lica. Posle njih kažiprsti, pa srednji, domali i na posletku mali, povlačeći dlanove da se ponovo sretnu. Svaka od šaka se pomerila udesno preveći u svom centru vakuum, bestežinski prostor bez ijedne prljave supstance, onakav, kakva je bila i njihova ljubav. Prsti su ga zaključali, a on bi ih tada prineo svojim usnama  ispitujući, donjom, glatkost (ne)vidljivog crvenog laka. Njeni poljupci su se desili s druge strane, pre nego što ih je privukla na svoje grudi. Ritam otkucaja sȓca, ruke su smestile između dlanova koje su mešale tu ujednačenost. Svako je poljubio svoju tuđu mokru ruku, dok je koža u otiscima podrhtavala, čekajući novu jagodičnu ljubav, koja će se desiti - za nekoliko minuta.  

Next Post

„Kozje uši“ Vladislave Vojnović i Marka Kostića

Sun Jan 28 , 2018
POMERANJE UDESNOAutor: Goran StojičićDodirivali su se stalno. U svakoj prilici. […]

Preporučujemo...