Jesu-li-knjige-samopomoći-samo-glupost- ili

Jesu-li-knjige-samopomoći-samo-glupost- ili

autor teksta: Deni Bešlagić

Fotka Za Uz Denijev TekstDo sada sam mnogo puta bio u situaciji da me neko pita kako da pomogne sebi da smanji anksioznost, olakša „dušu“ od svakodnevnih neprijatnosti ili poboljša sebe. Zahtjevali su instanta rješenja, pa bi moj odgovor u većini slučajeva bio da počnu pisati dnevnik, da vježbaju abdominalno disanje, da trče pola sata dnevno il jednostavno da odu na psihoterapiju. Nakon takvih savjeta, često sam gledao namrgođena lica i razočarenje, a neki od njih su drsko odgovarali riječima: „Pa ne treba biti psiholog da bi to znao, takav savjet mi može svako dati“. Tačno, takav savjet može svako dati, ali takav savjet se rijetko usvoji, jer mnogi su željni čuda, a ne jednostavnih načina koji im mogu itekako pomoći. E, za takve postoji velika industrija koja obećava čuda, a zove se popularna psihologija i njena najrasprostranjenija manifestacija je u obliku knjiga samopomoći. Generalizacije su većinom pogrešne i treba ih izbjegavati, pa prije nego počnemo priču o negativnim stranama ove pojave, složit ćemo se s tim da i u literaturi samopomoći ima kvalitetnih djela, sa napomenom da se ipak radi o izuzecima.
Misli imaju značajnu ulogu u mentalnom zdravlju pojedinca, a najbolji dokaz za ovu tvrdnju se može naći kod depresivnih osoba čije su misli većinom obojene beznađem, idejama propasti i nihilizmom. Ako želimo da unesemo pozitivne promjene u naš život, započet ćemo sa razmišljanjem i idejama o ugodnijem životu, a optimističan način razmišljanja će svakako biti od koristi. Međutim, ako naša želja za poboljšanjem u bilo kojem aspektu života zaustavi samo na razmišljanju, malo je vjerovatno da će uslijediti pozitivne promjene. Pobornici autosugestije i pozitivnog razmišljanja vjeruju u suprotno.
Za oca autosugestije i pozitivne misli smatra se francuski farmaceut i psiholog Emil Kue (Émile Coué) najpoznatiji po svojoj afirmacijskoj rečenici: „Svakoga dana, u svakom pogledu, sve više i više napredjuem“. Zvuči vam poznato? To je upravo ona rečenica iz filma,,Sječaš li se Doli Bel'' i zahvaljujući Sidranu, ova „svemoguća“ afirmacija je na našim prostorima prije ismijana, nego što je dobila šansu da bude praktikovana kao „ključ“ za lični razvoj. Kue se nije zaustavio samo na ovome, nego je razvio metodu prema kojoj svaka ideja koja dugo i uporno okupira naš „mozak“, u određenom trenutku postaje stvarnost. Tako bi upornim ponavljanjem mnoštva pozitivnih Kue-ovih pozitivnih afirmacija, mogli da ostvarimo ono što želimo. Na osnovu Kue-ove metode, Norman Vinset Pele( Norman Vincent Paele) je ranih pedesetih godina prošlog stoljeća napisao knjigu „Moć pozitivnog razmišljanja“ i na taj način pokrenuo lavinu literature samopomoći u kojoj autori nastoje da ljudima pokažu put ka sreći, bogatstvu, zdravlju i svemu onome za čime ljudi teže, a malo ko uspije da ostvari.
Između današnjih autora knjiga samopomoći i rada Emila Kue-a ima mnogo razlike. Kue je vjerovao u naučnu tačnost svoje metode, u vrijeme kada nauka nije bila dovoljno razvijena da provede rigorozna istraživanja, kao što je to moguće danas. Kue takođe nije naplaćivao za svoje usluge, dok današnji autori znaju dobro naplatiti svoje knjige, seminare i predavanja, a mnogi smatraju da im osnovni cilj i jeste zarada.
Jedna u moru best selera ove tematike je knjiga Žezefa Marfija (Joseph Murphy) „Moć podvesti“. Na prvoj stranici, nakon sadržaja, velikim slovima je ispisano „knjiga koja je pred vama proizvodi čuda“. U nastavku slijedi ono što je zajedničko mnogim self-help knjigama. Naime Marfi je bolovao od malignog tumora, pa se čudom izliječio. Nakon toga, on želi da otkrije univerzalnu tajnu podsvijesti cijelom svijetu i na taj način nam pomogne da ostvarimo sve što poželimo, baš sve. Ova knjiga je svojevrsna mješavina religije, pseudonauke i nekih psiholoških konstrukata koji su tu da bi je učinili „ozbiljnijom“. Okosnica cijele priče su jednostavne formule koje trebamo primjenjivati i upijeh je zagarantovan.
Dok Marfi koristi podsvijest, Ronda Birnes (Rhonda Byrnes) kao alat za blagostanje i sreću koristi zakon privlačnosti i to do te mjere da ga izjednačava sa zakonom gravitacije. I njena knjiga „Tajna“ je doživila veliki komercijalni uspijeh, a kasnije je i ekranizovana.Priča ima sličan početak kao i Marfijeva. Autorica je bila popuno slomljena, u teškim životnim problemima sve dok joj kćerka nije donijela neku knjigu, koja joj je pomogla da se digne kao feniks iz pepela. Naziv te knjige nije spomenut, ali jasno je na šta uvod aludira, samo bi jednostavnije bilo da je napisala „kupite moju knjigu“. Ronda nije psiholog, ali je angažovala najpoznatije motivacijske govornike da sarađuju na stvaranju „Tajne“. Nakon „Tajne“ njeni saradnici kreću u nove pohode, pa nastaje knjiga „Odgovor“. Kao i prethodne, i ova odgovara na ključna životna pitanja i nudi „sigurne“ načine da steknemo materijalna dobra, pa čak i da u nekoliko trenutaka naučimo ono za šta nam inače treba godina ili više.
Osim što knjige ovog formata neće proizvesti čuda, osim neke kratkotrajne motivacije, one mogu biti škodne. Ljudi sa psihičkim poteškoćama mogu tražiti „izlaz u ovim knjigama, dok se njihovo stanje pogoršava pa onda pravim stručnjacima otežava liječenje, jer ishodi liječenja su večinom pozitivniji ukoliko se na vrijeme dijagnosticira poremećaj. S druge strane, oni koji su uvjereni u postulate promovisane u ovakvoj literaturi, neće imati saosjećanja prema psihičkim bolesnicima jer, sve im se to dešava zbog toga što ne misle pozitivno. Da sadrže vrijednost, dovoljno bi bilo nekoliko formula iz mnoštva knjiga koje bi bile prihvaćene kao univerzalno pravilo blagostanja, uspijeha i sreće. Međutim, svake godine njihov broj se povećava. Džoen Vud (Joanne Wood) je istraživala uticaj afirmacijskih poruka na osobe sa niskim i osobe sa visokim samopoštovanjem, te došla do zaključka da kod osoba sa visokim samopoštovanjem ove poruke nemaju značajnu ulogu, dok kod osoba sa niskim samopoštovanjem, djeluju kontraproduktivno.
Ni „Moć“ ni „Tajna“ ni „Odgovor“ nam nisu otkrili tajnu, dali odgovor niti osigurali čudesnu moć, ali su svojim autorima osigurali milione dolara.
https://www.youtube.com/watch?v=_X4x78j5cSk&app=desktop

2 thoughts on “Jesu-li-knjige-samopomoći-samo-glupost- ili

  1. Tema je odlična i zaslužuje još tekstova o njoj! Toliko je maha danas uzela popularna psihologija, iz koje svakodnevno izrađaju ovakve i slične knjige. Naveli ste dva najbolja primjera takvih knjiga, a među njima bismo mogli uvrstiti i Robina Šarmu. Ovakve knjige, pošto sam ih pročitala, izbjegavam u širokom krugu kada me neko pita za preporuku. Svaka čast na tekstu!

Comments are closed.

Sledeće

Ovca

Sun Nov 29 , 2015
Jesu-li-knjige-samopomoći-samo-glupost- iliautor teksta: Deni BešlagićDo sada sam mnogo puta bio u situaciji da me neko pita kako da pomogne sebi da smanji anksioznost, olakša „dušu“ od svakodnevnih neprijatnosti ili poboljša sebe. Zahtjevali su instanta rješenja, pa bi moj odgovor u većini slučajeva bio da počnu pisati dnevnik, da vježbaju abdominalno […]

Preporučujemo...